University of Applied Sciences
Kontakt   HR | EN
Agencija za znanost i visoko obrazovanje Certifikat za uspješno upravljanje kvalitetom ISO 9001:2008 Erasmus sveučilišna povelja Superbrands EFMD QUDAL
 
Upravljanje ljudskim potencijalima








Jurica Zorić

SIGURNA BUDUĆNOST OBITELJSKE TVRTKE

Na VERN' me doveo prijatelj koji je već tamo studirao. On me proveo po zgradi u Tomićevoj. Svidjelo mi se ono što sam tamo vidio i čuo. Nakon razgovora s roditeljima, odlučio sam pokušati upisati studij Ekonomije i poduzetništva i u tome uspio. Prije toga sam muku mučio na Pravnom fakultetu.

Karijera mi je na neki način počela u ljeto 2002. godine nakon prve godine VERN'a. Kolovoz i rujan te godine odradio sam kao pripravnik u poduzeću ALMOS d.o.o., ljevaonici aluminijskih odljevaka, koje je 2001. osnovao moj otac s dvojicom prijatelja i partnera. U tom mi je trenutku to jako odgovaralo jer sam na VERN'u paralelno slušao kolegij o razvoju poduzeća od ideje do realizacije, a kod kuće sam, dakle, imao ogledni primjer tog procesa u koji sam i sam bio uključen.

Do samog sam kraja studija ljeta provodio u ALMOSU - radeći i učeći posao. Diplomirao sam 2004. i, nakon kraćeg odmora, tamo se zaposlio. Plan je bio da preuzmem posao voditelja komercijale koji bi komunicirao s kupcima i dobavljačima, no zbog spleta okolnosti i činjenice da su me zanimali svi segmenti poslovanja, postao sam, nakon godinu dana rada, rukovoditelj proizvodno–komercijalnog sektora. Donedavno je to bilo moje radno mjesto, no odnedavno, nakon povlačenja moga oca s mjesta direktora zbog zdravstvenih razloga, postao sam član uprave društva i preuzeo samostalno vođenje poduzeća ALMOS.

Radim na mjestu člana uprave, no zapravo samostalno upravljam poduzećem (predsjednik i drugi član uprave nisu u punom radnom odnosu već imaju vlastite tvrtke). Odlučujem o svemu i zapravo funkcioniram kao izvršni direktor, iako moja formalna funkcija ne nosi taj naziv.
Radni dan mi počinje dolaskom na posao oko 7 ujutro. Za početak pregledam podatke od prethodnog dana, napravim potrebne planove, podijelim zadatke uz, naravno, stalno korištenje maila i zvonjavu telefona. Radni dan završavam odlaskom kući oko 17 sati. Po potrebi radim još i kod kuće (gotovo svakodnevno), a subotu i nedjelju, kada ne radi cijelo poduzeće, koristim kako bih u miru završio poslove koje nisam stigao tijekom tjedna te i tada provodim oko tri sata na svom radnom mjestu.

Moji poslovni planovi gotovo su isključivo vezani uz ALMOS. Želim ga podići na razinu važnog proizvođača komponenti za automobile i to u velikim količinama. Planiram proširiti poduzeće, uvesti dodatne djelatnosti te utrostručiti broj zaposlenih.
Trenutno zapošljavamo 102 osobe, a većinu naše proizvodnje, čak 99 %, izvozimo u Njemačku i Austriju. Radimo za tvrtke iz područja auto-, elektro- i građevinske industrije. Od zvučnijih kupaca navest ću Ducati i Aston Martin, ali moram naglasiti da su oni samo tzv. kap u moru našega ukupnog poslovanja jer su im potrebne male količine naših proizvoda.  

Motiviraju me uspjeh i novac. Ne novac sam po sebi, već činjenica da sam nešto dobro napravio i uspio ostvariti planirano te da sam financijski neovisan – i osobno, i da poduzeće koje vodim ima isti status.

Mislim da recept za uspjeh ne postoji. To je već floskula, ali stvarno je tako. Savjet koji bih evenutalno dao studentima je da vjeruju u sebe i ne boje se pokušati. Neka ih nikada ne bude sram reći svoje mišljenje i pitati. I neka budu spremni raditi do iznemoglosti i kada pomisle da je nemoguće još više raditi, onda neka rade još malo. Kada budu spremni na takav odnos prema poslu, tjerat će ih glad za uspjehom i onda će do njega i doći. Rad im mora postati nešto bez čega ne znaju i ne mogu funkcionirati. Kada to ostvare, onda će imati i novca za ostvarenje osobnih želja i željica samo što im one tada više neće biti tako važne.

 
Pošalji na: Pošalji na facebook Pošalji na twitter
 

na vrh