University of Applied Sciences
Kontakt   HR | EN
Agencija za znanost i visoko obrazovanje Certifikat za uspješno upravljanje kvalitetom ISO 9001:2008 Erasmus sveučilišna povelja Superbrands EFMD QUDAL
 
Poslovna ekonomija








Jurica Zorić

SIGURNA BUDUĆNOST OBITELJSKE TVRTKE

Na VERN' me doveo prijatelj koji je već tamo studirao. On me proveo po zgradi u Tomićevoj. Svidjelo mi se ono što sam tamo vidio i čuo. Nakon razgovora s roditeljima, odlučio sam pokušati upisati studij Ekonomije i poduzetništva i u tome uspio. Prije toga sam muku mučio na Pravnom fakultetu.

Karijera mi je na neki način počela u ljeto 2002. godine nakon prve godine VERN'a. Kolovoz i rujan te godine odradio sam kao pripravnik u poduzeću ALMOS d.o.o., ljevaonici aluminijskih odljevaka, koje je 2001. osnovao moj otac s dvojicom prijatelja i partnera. U tom mi je trenutku to jako odgovaralo jer sam na VERN'u paralelno slušao kolegij o razvoju poduzeća od ideje do realizacije, a kod kuće sam, dakle, imao ogledni primjer tog procesa u koji sam i sam bio uključen.

Do samog sam kraja studija ljeta provodio u ALMOSU - radeći i učeći posao. Diplomirao sam 2004. i, nakon kraćeg odmora, tamo se zaposlio. Plan je bio da preuzmem posao voditelja komercijale koji bi komunicirao s kupcima i dobavljačima, no zbog spleta okolnosti i činjenice da su me zanimali svi segmenti poslovanja, postao sam, nakon godinu dana rada, rukovoditelj proizvodno–komercijalnog sektora. Donedavno je to bilo moje radno mjesto, no odnedavno, nakon povlačenja moga oca s mjesta direktora zbog zdravstvenih razloga, postao sam član uprave društva i preuzeo samostalno vođenje poduzeća ALMOS.

Radim na mjestu člana uprave, no zapravo samostalno upravljam poduzećem (predsjednik i drugi član uprave nisu u punom radnom odnosu već imaju vlastite tvrtke). Odlučujem o svemu i zapravo funkcioniram kao izvršni direktor, iako moja formalna funkcija ne nosi taj naziv.
Radni dan mi počinje dolaskom na posao oko 7 ujutro. Za početak pregledam podatke od prethodnog dana, napravim potrebne planove, podijelim zadatke uz, naravno, stalno korištenje maila i zvonjavu telefona. Radni dan završavam odlaskom kući oko 17 sati. Po potrebi radim još i kod kuće (gotovo svakodnevno), a subotu i nedjelju, kada ne radi cijelo poduzeće, koristim kako bih u miru završio poslove koje nisam stigao tijekom tjedna te i tada provodim oko tri sata na svom radnom mjestu.

Moji poslovni planovi gotovo su isključivo vezani uz ALMOS. Želim ga podići na razinu važnog proizvođača komponenti za automobile i to u velikim količinama. Planiram proširiti poduzeće, uvesti dodatne djelatnosti te utrostručiti broj zaposlenih.
Trenutno zapošljavamo 102 osobe, a većinu naše proizvodnje, čak 99 %, izvozimo u Njemačku i Austriju. Radimo za tvrtke iz područja auto-, elektro- i građevinske industrije. Od zvučnijih kupaca navest ću Ducati i Aston Martin, ali moram naglasiti da su oni samo tzv. kap u moru našega ukupnog poslovanja jer su im potrebne male količine naših proizvoda.  

Motiviraju me uspjeh i novac. Ne novac sam po sebi, već činjenica da sam nešto dobro napravio i uspio ostvariti planirano te da sam financijski neovisan – i osobno, i da poduzeće koje vodim ima isti status.

Mislim da recept za uspjeh ne postoji. To je već floskula, ali stvarno je tako. Savjet koji bih evenutalno dao studentima je da vjeruju u sebe i ne boje se pokušati. Neka ih nikada ne bude sram reći svoje mišljenje i pitati. I neka budu spremni raditi do iznemoglosti i kada pomisle da je nemoguće još više raditi, onda neka rade još malo. Kada budu spremni na takav odnos prema poslu, tjerat će ih glad za uspjehom i onda će do njega i doći. Rad im mora postati nešto bez čega ne znaju i ne mogu funkcionirati. Kada to ostvare, onda će imati i novca za ostvarenje osobnih želja i željica samo što im one tada više neće biti tako važne.

 
Pošalji na: Pošalji na facebook Pošalji na twitter
 

na vrh