University of Applied Sciences
Kontakt   HR | EN
Agencija za znanost i visoko obrazovanje Certifikat za uspješno upravljanje kvalitetom ISO 9001:2008 Erasmus sveučilišna povelja Superbrands EFMD QUDAL
 
Ekonomija poduzetništva








Ivan i Helena Ljubić

Datum objave: 17. travnja 2007.

IVAN & HELENA LJUBIĆ, Viviani d.o.o.
      

1. Čime se trenutno bavite i gdje ste zaposleni?

Ivan: Direktor sam firme Viviani u kojoj sam najviše posvećen proizvodnj, odnosno svim procesima u proizvodnji kože. Također, pratim trendove i kretanja cijena na svjetskom tržištu kože, te redovito primam inozemne kupce u tvornici. Ujedno, bavim se i organizacijskim poslovima neophodnim za odlazak radnika u inozemstvo na usavršavanje u pojedinim dijelovima proizvodnje. Često sam na putu, radi poslovnih obaveza vezanih uz kupce, ali i zbog sajmova kože i obuće na kojima i sami često prezentiramo svoje proizvode.
Helena: Zaposlena sam u obiteljskoj firmi Viviani kao voditeljica odjela nabave, uvoza i izvoza.

 

2. Predstavite nam ukratko tvrtku (djelatnost, broj zaposlenih, kada je osnovana, tko sve iz obitelji radi u tvrtki, ...).

Ivan: Viviani d.o.o. osnovao je naš otac 1991. godine. Prvih desetak godina poslovi u firmi uglavnom su se bazirali na uvozu i izvozu kože. Naša tvrtka se bavi proizvodnjom kože za specijalne namjene, kao što su: hydrofobirana koža za vojnu, policijsku, vatrogasnu obuću, koža za sportsku obuću (golf, jahanje, planinarenje, trekking i.t.d.) te dječje i ortopedske cipele. Pošto 90% proizvoda izvozimo na tržišta Njemačke, Švedske, Italije, Nizozemske itd., možemo biti zadovoljni postignutom kvalitetom koja se ogleda i u činjenici da neke svjetski poznate marke poput Pume u svojoj proizvodnji koriste baš našu hrvatsku kožu. Od malena sam bio uključen u poslovanje tvrtke tako da još od tih dana dijelim zajedničku viziju svih članova naše obitelji da jednom imamo vlastitu tvornicu kože. Nekako se poklopilo da smo mojim ulaskom u posao kupili Tvornicu koža Psunj.
Helena: Danas sa zadovoljstvom možemo reći da zapošljavamo 97 visokomotiviranih radnika koji su temelj našeg uspjeha i poslovanja. Iz obitelji nas šestero radi u tvrtki, osim roditelja, tu smo još sestra, brat, njegova žena i ja.

3. Kakav je vaš opis posla i koje su vaše odgovornosti?

Ivan: Moj posao tiče se proizvodnje i kontrole proizvoda, brige za djelatnike, zapošljavanja novih radnika, rješavanja problema vezanih uz ekologiju, te smanjenja troškova proizvodnje.
Helena: Radim na poslovima nabave, uvoza i izvoza. Odgovornost je velika i sve se mora obaviti na vrijeme. Po nalozima iz tvornice svakodnevno naručujemo različite materijale i sirovine potrebne za proizvodnju. Zbog velikog uvoza i izvoza roba i na tom području imamo dosta posla koji je uvijek neodgodiv. Moram priznati da mi je lakše otkad se u firmi zaposlila i sestra Ivana koja je puno svakodnevih obaveza (razna dokumentacija, pošta, banke, ministarstva, pisanje projekata, organizacija sajmova, ispitivanje tržišta itd.) preuzela na sebe. Sada sam usredotočena samo na svoj posao i na delegiranje ostalih poslova njoj, kao što ih je brat nekada delegirao meni.

4. Koliko dugo već radite u tvrtki?

Ivan: 7 godina.
Helena: 6 godina.

5. Da li ste ikada radili i/ili ste željeli raditi negdje drugdje (ako da, gdje)?

Ivan: Ne, nikada nisam radio negdje drugdje.
Helena: Osim povremenih studentskih poslova, nisam radila nigdje drugdje.

6. Ima li razlike u vašem poslu/radu otkad ste diplomirali?

Ivan: Otkad sam diplomirao mnogo sam napredovao u poslu, te su moje obaveze danas istovjetne obavezama bilo kojeg menadžera neke druge izvozno orijentirane tvrtke.
Helena: Otkad sam diplomirala mnogo sam napredovala u poslu, pa iako sam i prije bila uključena, sada je to ipak puno odgovornije i samostalnije.

7. Ivane, najstarije ste dijete svojih roditelja, dakle stariji od svojih sestara. Koliku autonomiju u odlučivanju/poslovanju vam daje vaš otac? Čija je «zadnja»? Kako na to reagiraju vaše sestre?

Ivan: Moram priznati da imam gotovo apsolutnu autonomiju u svom dijelu posla (proizvodnja), jer se već više puta pokazalo da sam napravio mnogobrojne stvari za poboljšanje uvjeta proizvodnje, smanjenje troškova, poboljšanje kvalitete proizvoda, te da imam izvrsnu komunikaciju sa zaposlenicima i što je jako važno - dobar odnos s kupcima. Volim svoj posao i radujem se svakom novom danu u kojem napravimo pomak nabolje. Sestre su na to ponosne, a često i razmijenjujemo savjete. Moram priznati da sam zadovoljan i ulogom svoje supruge u našoj obiteljskoj tvrtki jer je i ona ovdje zaposlena te radi u timu s mojim sestrama.

8. Helena, Ivan je vaš stariji brat koji vodi velik dio poslova u tvrtki. Koliku autonomiju u odlučivanju/poslovanju daje vaš otac vama, a koliku vašem bratu? Smatrate li to što ste kćerka, a ne sin, svojom «prednošću» ili «manom»?

Helena: To što sam kćerka smatram svojom prednošću. Između brata, sestre i mene nema rivalstva. Sve što radimo, radimo za dobrobit naše tvrtke. Brat ipak ima veću autonomiju u odlučivanju jer mu je i opis posla puno širi, ali sam ja zadovoljna i svojom pozicijom u tvrtki. Kod velikih poslova se zna – tatina je zadnja.

9. Postoji li jasna podjela posla/odgovornosti između vas, oca, vaših sestara i ostalih članova obitelji?

Ivan: Pošto nam se poslovi dosta često isprepliću, ponekad dođe do problema i nejasnoća tko je što trebao obaviti, a nije, ali s vremenom takvih je situacija sve manje.
Helena: U našoj firmi postoji jasna podjela posla i svako je odgovoran da svoj dio napravi najbolje što može. Za nove poslove unaprijed se dogovorimo tko će što raditi, tako da baš i ne bude iznenađenja.

10. Kakvi su vaši planovi za budućnost – zajednički i osobni? Što vas motivira?

Ivan: Plan je definitivno povećanje kapaciteta za proizvodnju i ukupne zaposlenosti, a sve u skladu sa visokim ekološkim standardima EU te osiguranje stabilnog profita tvrtke. Motivira me to što smo unatoč brojnim preprekama jedina kožara koja uspješno izvozi u sve zemlje zapadne Europe.
Helena: Radeći u ovakvoj turbulentnoj sredini mogu reći da se planovi često mijenjaju, ali cilj ostaje isti: dati svoj doprinos obiteljskoj tvrtki, kako bi poslovala sa što boljim rezultatima, te jednog dana bila na neoborivim nogama. Motivira me to što iz dana u dan vidim kako nam sve bolje i bolje ide, veseli me svaka nova narudžba koja nam pruža mogućnost da se iznova dokažemo.

 
Pošalji na: Pošalji na facebook Pošalji na twitter
 

Ekonomija poduzetništva
na vrh