#EducationMeetsBusiness

Internet of Things – „buzzword“ ili nešto više?

Već 2020., 95% dizajna novih elektroničkih uređaja sadržavat će neku vrstu IoT tehnologije, a broj povezanih uređaja će sa sadašnjih 11 milijardi narasti na više od 20 milijardi. IoT je itekako dio naše svakodnevice.

Već 2020., 95% dizajna novih elektroničkih uređaja sadržavat će neku vrstu IoT tehnologije, a broj povezanih uređaja će sa sadašnjih 11 milijardi narasti na više od 20 milijardi. IoT je itekako dio naše svakodnevice.

Posljednjih godina pojmovi poput Internet of Things (IoT), blockchain i machine learning doslovno iskaču iz pašteta. Sve mi to jako sliči na pompu oko Weba 2.0 iz ranih 2000-tih, a ako danas pitate studenta 1. godine nekog informatičkog studija što je to Web 2.0, velika je vjerojatnost da neće imati pojma. Znači li to da je Web 2.0 kao koncept podbacio? Upravo suprotno, toliko se integrirao u način na koji internet danas funkcionira da ga nije potrebno terminološki više isticati.

Kritičari su u pravu, ali samo donekle

Analogija s IoT-om je jasna. To je naziv za skup tehnologija, koncepata i primjena koje mijenjaju način na koji živimo i radimo. Kritičari koji IoT nazivaju samo buzzword-om su donekle i u pravu – IoT nije neka konkretna tehnologija, koju je potrebno pamtiti, pa je lako moguće da za desetak godina taj pojam neće biti više toliko zastupljen. Znači li to da tehnološki koncepti koje IoT opisuje nisu dugoročni? Apsolutno NE. Ako je vjerovati Gartneru koji predviđa da će već 2020. godine 95% dizajna novih elektroničkih uređaja sadržavati neku vrstu IoT tehnologije, a broj povezanih uređaja će sa sadašnjih 11 milijardi narasti na više od 20 milijardi, jasno je da će IoT postati dio naše svakodnevice (ako već i nije), bez obzira kako ga nazivali.

A što zapravo jest IoT? Definicija kaže, „Internet stvari je globalna infrastruktura za informacijsko društvo koja pruža napredne servise za povezivanje fizičkih i virtualnih stvari baziranih na modernim interoperabilnim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama“ (Internacionalna telekomunikacijska unija, 2012). Danas, šest godina nakon ove definicije, IoT je infrastruktura koja uz pomoć raznih komplementarnih tehnologija pruža mnogo više od servisa za povezivanje.

Imamo rješenja, a problemi nepoznati

Prvenstveno zato što su povezivost, računala i ugradbeni sustavi postajali i prije više od 20 godina. Ono što nije postojalo prije 20 godina su dostupnost tehnologije i dostupnost interneta. Tehnologija je bila skupa i rezervirana uglavnom za specijalne inženjere, a dostupnost interneta svodila se na sada već skoro zaboravljeni dial up. Bežični pristup da i ne spominjem. Danas je situacija posve suprotna – tehnologija je napredovala, a internet je dostupniji nego ikad, zbog čega postoji masa rješenja za probleme kojih još nismo niti svjesni. Doduše, smatram da je kod IoT-a to puno manje izraženo nego kod recimo kod blockchain tehnologije (sorry crypto fanovi). IoT već danas ima gomilu zanimljivih i izrazito korisnih primjena u industriji općenito (novi buzzword IIoT – Industrial Internet of Things), zdravstvu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom, prometu, sigurnosti, trgovini, logistici, itd.

Obrazovanje na IoT temeljima

Da, pogađate, primjena svih tih novih tehnologija ima i nekih nuspojava, a najvažnija po meni jest pitanje (ne)sigurnosti. Nagla ekspanzija IoT tržišta rezultirala je nedovoljno kvalitetnim procesima projektiranja rješenja, pa ta rješenja često imaju brojne sigurnosne nedostatke. I to je svakako jedan od većih izazova kojemu se trebamo ozbiljno posvetiti.

Takav entuzijazam razvijamo i u VERN’ovim akademskim prostorima u kojima studenti informatike imaju priliku graditi svoju obrazovnu vertikalu na IoT temeljima i komplementarnim područjima.

piše: Dražen Patekar,         
predavač na VERN’u, preddiplomski studij Poslovna informatika

Odjel za komunikacije
Datum objave: 19.4.2018.